Borba za očuvanje slobodne rijeke Kruščice

Hrabre žene Kruščice inicirale su pokret za spašavanje svoje rijeke od malih hidorenergetskih projekata

U Bosni i Hercegovini rijeka Kruščica teče kroz planine, donosi svježu pitku vodu u sela raštrcana po njezinim obalama i nudi kritično stanište za mnoge životinjske vrste. Njena struja povezuje ne samo lokalno stanovništvo međusobno, već i ljude sa netaknutom prirodom koja sve više nestaje na evropskom kontinentu.

Rijeka Kruščica je dio života mještana koliko i njihove porodice i prijatelji – a oni je brane od opasnosti jednako žestoko kao što bi to činili za vlastitu djecu.

„Ljuti me kada vidim smeće kako pluta rijekom, sada više nego prije“, kaže Tahira Mika Tibold, aktivistica i predsjednica Vijeća mjesne zajednice Kruščica. „Nekada je rijeka žuborila ispred moje kuće, ali više ne, jer je ljudi ometaju i preusmjeravaju njezin tok.“

U posljednje tri godine, glavni neprijatelj rijeke su projekti mini hidroelektrana, međutim skupina aktivista organizirala je godinu i po dana dug protest kako bi zaštitila rijeku Kruščicu i sačuvala je nedirnutom.

Nekada u 2017. godini oko Kruščice se počeo širiti glas da će uskoro početi gradnja malih hidroelektrana na rijeci.

Lokalna zajednica nije konsultirana o izgradnji brane niti je iko znao da je plan korištenja zemljišta na prostoru Kruščice izmijenjen, te da novi uključuje dva mala hidroenergetska projekta.

The Brave Women of Kruščica returned to the bridge they occupied for more than 500 days Aug. 24, 2020 to commemorate the protest to save the river.

Tamo gdje su divlje rijeke

Na Balkanu se nalaze posljednje divlje i slobodne rijeke u Evropi. Skoro svaka rijeka u zapadnoj Evropi ima branu, i više ne teče nesmetano od svog izvora pa nadalje. Sada procvat malih hidroenergetskih projekata prijeti da uništi i posljednje slobodne rijeke Balkana. Blizu 3000 malih brana je planirano ili je u fazi izgradnje.

Pristalice hidroelektrana u Bosni i Hercegovini tvrde da mali hidroenergetski projekti proizvode obnovljivu energiju koja bi državi trebala pomoći da ispuni zadate ciljeve. Oni takođe tvrde da će hidroenergetski projekti proizvoditi više struje za Bosnu i Hercegovinu.

Znanstvenici i lokalni aktivisti tvrde da brane nisu vrijedne ekoloških troškova. Istraživanja uticaja na okoliš urađena su netom pred početak građevinskih radova i često ne posjeduju dovoljno naučne strogosti, iako predviđeni projekti u potpunosti mijenjaju ekologiju rijeka. Uostalom, samo oko 3% energije postojeći mali hidroenergetski projekti proizvode u Bosni i Hercegovini, a energija se izvozi u zapadnu Evropu.

Hidroenergetske projekte prvenstveno grade strani i lokalni investitori, s malo ili jedva doprinosa lokalnih zajednica, a subvencioniraju ih lokalne samouprave. Projekti su takođe skupi.

Selo Kruščica je bilo posteđeno hidroenergetskim projektima. Još od vremena Austro-Ugarske, Kruščica je u planovima o korištenju zemljišta identificirana kao zaštićeno područje. Općinsko vijeće Viteza izmijenilo je plan korištenja zemljišta za Kruščicu u 2016. godini, a da nije uredno obavijestilo lokalno stanovništvo ili im dalo priliku da se o tome očituju.

Lokalni učitelj je uputio peticiju za zaustavljanje gradnje, ali se lokalno vijeće nije dalo pokolebati i gradnja je nastavljena. Na ljeto 2017. godine stigli su buldožeri i ostala građevinska oprema koja se trebala prebaciti preko obližnjeg mosta, kako bi radovi na nepovratnom preoblikovanju rijeke Krupčice mogli započeti.

Dana 2. avgusta 2017. godine seljani su blokirali most kojem je energetska kompanija trebala pristupiti kako bi započela izgradnja brane. Iako su buldožeri i kamioni bili prisiljeni vratiti se, prosvjednici još nisu mogli izvojevati pobjedu. Nekoliko sedmica kasnije, radnici kompanije vratili su se nazad na most, ovaj put u pratnji specijalne policije.

The Brave Women of Kruscica join hands at an event on the third anniversary of the morning they were attacked for refusing to let construction equipment cross the bridge over the Kruščica River.

Hrabre žene s mosta

U jutarnjim satima 24. avgusta 2017. godine prosvjednici su se uputili ka mostu, nakon što su saznali da kompanija namjerava ponovo pokušati preći preko istog.

„Dogovorili smo se da će žene stajati na mostu, blokirajući put i spriječavajući prolazak mašina, dok će muškarci stajati sa strane“, objašnjava Enes Salkić, aktivista i glavni član otpora protiv hidroelektrana na Kruščici. „Smatrali smo da oni (policija) neće nauditi ženama, a i žene su više staložene i mirne.“

Pedesetak žena formiralo je živi zid, držeći se za ruke i blokirajući prelaz preko mosta. Specijalna policija je zahtijevala da prosvjednici napuste most, poostavljajući im petominutni ultimatum, ali su žene to odbile. Tada je policija nasrnula na mirne prosvjednike.

„Nisam vjerovala da će nas policija stvarno napasti“, kaže Maida Bilal, predsjednica neprofitne ekološke udruge Eko Bistro i jedna od aktivistica koja se tog jutra nalazila na mostu. „Prevarila sam se. Policija nas je napala, meni su izvrnuli ruke i dobila sam udarac u bradu.“

Tog dana policija je uhapsila 22 žene i jednog muškarca. Vrisci prosvjednika koje je policija tukla dopirali su do samog sela. No, umjesto da zastraši prosvjednike, ovaj incident je samo osnažio odlučnost tamošnjih aktivista. Priča o njihovoj hrabrosti posala je međunarodna vijest, a žene su postale poznate kao Hrabre žene Kruščice.

Usprkos premlaćivanju i privođenjima, žene su se sutradan vratile na most, odlučne da pružaju dugotrajan otpor. Most je bio okupiran više od 500 dana uzastopno, 24 sata dnevno. Prosvjednici su se razmjenjivali u smjenama, postavljajući čak i mali šator sa šporetom kako bi se u noćima ugrijali. Akcija je nastavljena punu godinu i po dana, uz međusobnu podršku prosvjednika.

„Ti ljudi su postali jedni drugima porodica, 200 do 300 ljudi, svaki dan, zajedno, razgovarajući i raspravljajući o svemu“, kaže Bilal. „Čak i kad se situacija pogoršala, nije bilo govora o napuštanju i predaji.“

Podrška prosvjednicima je u velikoj mjeri stizala i iz sela.

„Cijelo selo postalo je oči i uši našeg otpora“, kaže Salkić. „Čim bi neko nešto saznao, odmah bi nazvao.“

Two children playing on the bank of the Kruščica River on Aug. 24, 2020.

Od protesta od sudskih procesa

Napori na terenu nisu se ograničavali samo na most. Aktivisti su takođe vršili pritisak na lokalne političare koji su bili saučesnici u pokušaju izgradnje brane na rijeci bez uključenja zajednice.

U avgustu 2017. godine mjesnoj zajednici Kruščice izglasano je nepovjerenje, a Tibold je izabrana za novu predsjednicu.

Od tada, unazad tri godine već, lokalna zajednica u Kruščici vodi pravnu bitku protiv investitora u hidroelektrane, uz pomoć udruženja Eko Bistro, neprofitne organizacije koja se osnovala u tu svrhu. Pokrenut je sudski postupak protiv investitora, tužbom za trajnu obustavu gradnje malih hidroelektrana i vraćanje Kruščici statusa zaštićenog područja. Nakon što su njihovi zahtjevi na prvostepenom sudu odbijeni, žalbeni sud je ipak ukinuo graževinsku i ekološku dozvolu i urbanističku sagasnost za izgradnju dvije male hidroelektrane. No u postupku tužbe koju su aktivisti podigli sa ciljem otkazivanja koncesija sud je presudio u korist investitora. Aktivisti su potom uložili žalbu kod Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, i čekaju presudu.

„Ova pravna bitka koju vodimo i za koju vjerujemo da ćemo je pobjediti bi trebala poslužiti kao primjer cijelom društvu. Svi bi trebali da se uključe u borbu protiv korupcije, u borbu za pravdu i pravičnost“, kaže Bilal. „Ovdje je se radi o tome da nam javna dobra kradu korumpirani političari. Mi najbolje znamo šta je našoj zajednici potrebno, ali su nas, lokalne stanovnike, u potpunosti isključili iz procesa odlučivanja. Isti ti ljudi koji su donijeli te zakone i pravila, sada ih krše.“

Osiguravajući budućnost Kruščice

Na treću godišnjicu napada na Hrabre žene Kruščice, aktivistice su pokrenule građansku inicijativu, kojom se lokalno vijeće općine Vitez poziva da izbriše male hidroelektrane iz plana korištenja zemljišta za Kruščicu. Neophodni su potpisi 5% lokalnog stanovništva, dakle oko 1300 ljudi. Već sada je prikupljeno 1000 potpisa.

„Želimo da svi znaju da mi znamo da nikome ne može biti dobro ako svima nije dobro“, kaže Bilal. „Naši životi bi trebali biti dobri, u Vitezu, Foči, Konjicu pa sve do Višegrada. Nas rijeke spajaju. Borba za rijeke briše ove nametnute podjele u Bosni i Hercegovini. Borba za rijeke je borba za Bosnu i Hercegovinu. Došli smo do tačke u kojoj se moramo boriti za očuvanje naših prirodnih bogatstava.“