back button BACK TO NEWS

Ugrožene vrste na Balkanu

By Global Wildlife Conservation on September 22, 2020   duration 8 min read

Scroll to the top

Global Wildlife Conservation (GWC) changed its name to Re:wild in 2021

Mnoge jedinstvene vrste koje žive samo na Balkanu bi mogle zauvijek nestati ako hidroelektrane nastave postojati na tom području

Na prostoru od preko više od 180.000 kvadratnih milja, u jugoistočnoj Evropi, smješten je Balkan, regija prepuna prirodnih ljepota.  Oko 80 odsto kristalnih rijeka na Balkanu je relativno netaknuto od strane ljudi, zbog čega ovaj prostor zovu „Plavo srce Evrope“.

“Rijeke Balkana su jedinstvene u Evropi i od velikog  međunarodnog značaja,” kaže Ulrich Eichelmann, konzervacionist, ekolog i izvršni direktor društva za zaštitu rijeka RiverWatch. “Ne samo da rijeke imaju dobar položaj, nego je i raznovrsnost rijeka i potoka tamo nevjerovatna.”

Nažalost, to je također ono što Balkan čini izuzetno atraktivnim mjestom za kompanije koje žele iskoristiti: hidroenergiju. Male hidroelektrane (mHE) niču na rijekama nezapamćenom brzinom. Rastuća potražnja za obnovljivom energijom pokreće izgradnju hiljada hidroenergetskih projekata širom svijeta —od Balkana do jugoistočne Azije, Južne Amerike i Afrike – a još mnogo više ih je u planu. Jedan od razloga je nedostatak potrebne zakonske regulative o izgradnji manjih preusmjeravajućih brana, čime se rizikuje presušivanje rijeka. Zapravo, kombinovani učinak nekoliko ovakvih brana može biti štetniji od jedne velike. Samo na Balkanu, planira se izgraditi ili je u izgradnji više od 3.000 brana (od kojih su 90 procenata manje brane za preusmjeravanje).

(Foto: Dinno Kasalo)

Međutim, nisu samo rijeke ugrožene porastom malih mHE. Uprkos njihovim naizgled zelenim certifikacijama, ove elektrane uzrokuju klimatske promjene i  nanose ogromnu štetu ekosistemima i vrstama i zajednicama čiji opstanak ovisi od balkanskih rijeka.

Međunarodna unija za zaštitu prirode, jedinica za slatkovodnu biološku raznolikost, trenutno razmatra prijedloge za najmanje 11 ključnih područja slatkovodne biološke raznolikosti samo u BiH, ističući da su ova područja globalno važna za zdravlje planete i očuvanje biološke raznolikosti.

Jedinstvene balkanske vode i okolne šume danas naseljavaju vrste od kojih su neke na rubu izumiranja, što će potencijalne mHE još više ugroziti.

Balkanski ris

Balkanski ris (Foto: Eigenes Werk via Creative Commons)

Smatran nacionalnim simbolom Makedonije, balkanski ris je jedna od najvrjednijih i gotovo neuhvatljivih vrsta u regiji. Iako je većina populacije koncentrisana u planinskim šumama Albanije i Makedonije, moguće je da postoje jedinke koje žive u dijelovima Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova.

Glavni problem sa izgradnjom brana na području staništa balkanskog risa su smetnje uzrokovane izgradnjom puteva. Ovo stavlja kritično ugroženog risa—nevjerovatno sramežljivu i rijetko viđenu vrstu—u veći rizik od krivolova i drastično mu smanjuje stanište. Još je gore što se o njima tako malo zna da većina ljudi nije svjesna njihovog ugroženog položaja, što otežava njihovo očuvanje. Sa samo nekoliko preostalih jedinki (procjenjuje se najviše 70), balkanski ris je jedna od najugroženijih velikih mačaka na svijetu.

Orao kliktaš

Orao kliktaš Foto: Wolbrum avner via Creative Commons)

Ova ptica grabljivica se može naći duž plavnih područja rijeke Save koja prolazi kroz centralnu Evropu. Iako se gnijezdi u šumama, orao kliktaš lovi na livadama i travnjacima, gdje ‘hoda’ po zemlji kako bi ulovio male sisare, gmizavce i insekte, prije nego što na zimu migrira u Afriku. Otvoreni krajolik koji pruža poplavno područje je ključno za uspjeh orlovog lova.

Balkanska populacija čini značajan udio u ukupnom broju orlova kliktaša u Evropi, koji su sada klasifikovani kao ugrožena vrsta. Ako njihova staništa na Savi budu ugrožena novim projektima brana, to bi značilo loše vijesti: već suočeni sa drugim prijetnjama poput krčenja šuma, malo je vjerovatno da će se ova vrsta potpuno oporaviti.

Vretenar

Vretenar (Македонская почта)

Negativne posljedice izgradnje brana najviše pogađaju ribe. Skoro 70 vrsta riba  na Balkanu su endemske, što ga čini jednom od najvećih kolekcija takvih vrsta na svijetu.

Vretenar, vrsta ribe koja živi na dnu, jedinstven je stanovnik Makedonije. Iako je njegov rođak veliki vretenac raširen širom Evrope, priča o balkanskim vrstama je sasvim drugačija. Ranije su ga tako rijetko viđali da su ga počeli smatrati izumrlim, sve dok ga nisu ponovo primijetili u Sjevernoj Makedoniji 2014. godine. Iako IUCN-ov crveni popis ugroženih vrsta navodi nedostatak podataka za ovu vrstu, istraživanje sugeriše da je vretenar zapravo kritično ugrožena vrsta, s obzirom na usko područje i njegovu pretpostavljenu osjetljivost na promjenu staništa.

Ako hidroelektrane nastave nicati na Balkanu, vretenar bi mogao potpuno nestati. To je jedna od 11 endemskih vrsta riba u regiji koje zbog brana mogu globalno izumrijeti.

Crkavica

Crkavica (Foto: 'Tambako the Jaguar' via Creative Commons)

Visoka samo 70 centimetara, crkavica je najmanja od svih lešinara. Iako su povezani sa nečistoćom, zbog svoje lešinarske prirode, lešinari zapravo igraju važnu ulogu u smanjenju širenja bolesti, jer jedu leševe prije nego što istrunu i privuku instekte.

Već smatrana ugroženom vrstom, broj crkavice na Balkanu naglo pada, a 80 procenata populacije ovdje je izgubljeno za samo 30 godina. Cjelokupna preostala populacija u Albaniji je izolovana u dolinama rijeke Vjosa, jedne od posljednjih divljih rijeka Plavog srca u Evropi. Ali Vjosine velike dimenzije—koje se prostiru gotovo 170 milja kroz srce Balkana—su počele privlačiti pažnju zbog svog hidroelektričnog potencijala. Ako se tamo postave brane, nesumnjivo bi istjerale crkavice iz svojih gnjezdišta i lovišta.

Bjelonogi rak

Bjelonogi rak (Foto: David Gerke, via Creative Commons)

Ovaj ljuskar je porijeklom iz Britanije i živi u plitkoj vodi, gdje u pukotinama stijena traži beskičmenjake, strvinu i biljke. Čiste slatkovodne balkanske rijeke idealan su dom za bjelonoge rakove, koji se lako mogu prepoznati po svojoj blijedoj trbušnoj strani.

Jadranska pastrmka

Jadranska pastrmka (Foto: Jaz pa pojdem)

Jadranska pastrmka je još jedna vrsta ribe koja postoji isključivo na Balkanu, a koja je svoje ime dobila po prepoznatljivim mesnatim ustima. Pastrmka se oslanja na brzi protok slatkovodnih rijeka pa je zato posebno pogođena branama za preusmjeravanje. Balkan može biti dom za većinu vrsta pastrmki na svijetu, a potencijalno može biti stanište za do 21 različitu vrstu, iako to još nije potvrđeno.

Jadranska pastrmka uglavnom nastanjuje rijeku Neretvu koja prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu i ide do Hrvatske, a koja se, u poređenju s raširenim evropskim vrstama poput potočne pastrmke, suočava sa neizvjesnom budućnošću. Kombinacija gubitka staništa i ilegalnog ribolova smanjila je broj do te mjere da je vrsta sada označena kao ugrožena na IUCN-ovom crvenom popisu ugroženih vrsta. Najveća prijetnja ovoj vrsti su hidroelektrane. Ako se nastave planovi za zgradnju hidroelektrana na području staništa pastrmke, naročito na rijeci Neretvi i rijeci Morači, ova vrsta će biti ozbiljno ugrožena.

Mladica

Mladica (Foto: Erhard Kraus)

Dužine više od jednog metra i težine do 50 kilograma, ovi slatkovodni divovi su najveći lososi u Evropi. Toliko su veliki da je poznato da jedu male sisare i ptice, pored svoje glavne ishrane ribom.

Poznata i kao Dunavski losos, ova riba se nalazi u dolinama Slovenije, a posebno Bosne i Hercegovine. Vrsta je već na ivici kolapsa u Evropi, nakon što je intenzivno eksploatirana za hranu, a njihovi specifični uslovi staništa čine njihovo očuvanje izazovnim. Za oslobađanje svojih jajašaca, na primjer, postoji vrlo kratko vrijeme u kojem je temperatura vode odgovarajuća i to je između 6 i 9°C. Izgradnja brane posebno ometa mladicino važno uzvodno putovanje za razmnožavanje i mrijest. Hidroelektrane su također najveća prijetnja mladici. Balkanske rijeke su posljednja “oaza” za ovu vrstu na svijetu. Međutim, na njihovoj sadašnjoj teritoriji planirana je izgradnja 90 brana. Naučnici predviđaju da će se preostala populacija smanjiti za 70% ili više, ako se izgrade ove brane.

Skadarska zelena žaba

Skadarska zelena žaba (Foto: Benny Trapp)

Pregrađivanje balkanskih rijeka će imati ogroman utjecaj na još jednog od ekskluzivnih stanovnika regije, skadarsku zelenu žabu, koja se od 2004. godine smatra ugroženom vrstom. Izbor staništa malog vodozemca—močvare i bare rijeka u Albaniji i Crnoj Gori—dovodi ih u opasnost od izumiranja ako se ove močvare isuše branama za preusmjeravanje. Također se suočavaju s drugim gorućim prijetnjama, uključujući zagađenje vještačkim gnojivom, sakupljanje za hranu ili za trgovine kućnim ljubimcima. Budući da je trenutno nejasno koliko se ova vrsta može prilagoditi ovim pritiscima, sve su manje šanse za opstanak skadarske zelene žabe.

Mala čigra

Mala čigra (Foto: Agustín Povedano)

Ova mala morska ptica izuzetno je rijetka u Evropi i njen broj je u stalnom padu. Broj gnjezdećih parova malih čigri u zaštićenom pejzažu Vjosë-Nartë u Albaniji, na primjer, iznosio je 230 do 280 ove godine—svega 1 procenat populacije ove vrste u Evropi. Uporedite to sa 2015. godinom, kad je bilo do 400 gnjezdećih parova na tom području.

 Na Balkanu, male čigre se gnijezde samo na ostrvima triju rijeka: Drini u Bosni i Hercegovini, Savi i Dravi u Hrvatskoj. Izgradnjom brana efikasno se uništavaju ova ostrva, što ima momentalne posljedice, jer se iscrpljujuje čigrina mogućnost ishrane, koja se sastoji od ribe, rakova i malih beskičmenjaka.

Vjosa kamenjarka

Vjosa kamenjarka (Foto: Wolfram Graf)

Izgradnja brana nema velike posljedice samo po očuvanje postojećih divljih vrsta. Uzurpacija balkanskih rijeka takođe ometa pronalazak novih vrsta koje možda nikada ranije nisu dokumentovane. Vjosa kamenjarka je primjer vrste koja ranije nije bila poznata nauci, a koja je nedavno otkrivena u rijeci Vjosa, u Albaniji.

Ovi insekti provode veći dio svog života u rijekama kao nimfe, prije nego izrone iz vode samo da bi se parili i položili jaja. Zbog svoje netolerancije na zagađenje vode, kamenjarke su dobar pokazatelj kvaliteta vode rijeka i potoka.

U proteklih pet godina, otkriveno je nekoliko potpuno novih vrsta insekata na Balkanu.  Još mnogo njih čeka da budu pronađene. Gubitak ovih vrsta za koje nismo ni znali da postoje—kao i onih za koje već znamo—bio bi tragičan.

(Mala čigra foto: Agustín Povedano)

About the author

Global Wildlife Conservation

GWC conserves the diversity of life on Earth by safeguarding wildlands, protecting wildlife and supporting guardians. We maximize our impact through scientific research, biodiversity exploration, habitat conservation, protected area management, wildlife crime prevention, endangered species recovery, and conservation leadership cultivation.

Scroll to the top

Related News and Other Stories

By Lindsay Renick Mayer on December 3, 2020

In Response to Global Call to Protect Europe’s Last Wild Rivers, Federation of Bosnia and Herzegovina Ends Subsidies for Small Hydropower Projects

READ MORE

By Lindsay Renick Mayer on September 22, 2020

The Neretvica River Community Heroically Battling for Bosnia’s Blue Heart

READ MORE